Propale i najlepše zgrade

Dotrajale fasade, razrovani trotoari i ulice, neosvetljene raskrsnice slika su centra Leskovca. Osim oštećenih fasada na stambenim zgradama u centru, dotrajale su i neke od arhitektonski najvrednijih zgrada u gradu, poput Šop Đokićeve kuće ili Garetove palate. Iako su gradske vlasti ponudile vlasnicima stanova da samo sa 20 odsto učestvuju u finansiranju obnove fasada, mnogi to nisu prihvatili zbog teške materijalne situacije.

Program rekonstrukcije fasada u centru Leskovca i popločavanje trotoara Bulevara revolucije, star više od godinu dana, počeo je juče da se realizuje postavljanjem skela na zgradi iznad Narodne biblioteke. Gradske vlasti će, kako je ranije planirano, u narednih pet godina uložiti oko 90 miliona dinara u taj posao, kako piše Blic.

Fasade u užem centru grada nisu renovirane decenijama, a jedina investicija na tom polju bila je rekonstrukcija Kulturnog centra pre godinu dana u vreme Privremenog veća - kaže Saša Pešić, član Gradskog veća.

Leskovac decenijama slovi kao najružniji grad u Srbiji, kao urbanističko ruglo bez uređenog trga i sa posivelim fasadama i izrovanim kolovozima. Fasada Šop Đokićeve kuće, koja predstavlja redak primerak arhitektonskog umeća, a u kojoj su smeštene službe Turističke organizacije i Školske uprave, renovirana je pre 25 godina. Krov godinama prokišnjava, a unutrašnje stepenice su sklone padu. Propada i čuvena Garetova palata i dvospratna vila iza biblioteke.

- Naš prioritet su 48 objekata duž Bulevara revolucije. Radiće se pažljivo, uz savete arhitekata, jedna po jedna zgrada. Osim toga, planiramo da poplačemo trotoare i trgove i da osvetlimo grad, posebno deo kod Pečenjevca, odnosno skretnicu sa autoputa u Leskovac. Mi smo jedini grad u Srbiji koji nema osvetljenu skretnicu, pa putnici noću promaše Leskovac - objašnjava Pešić i dodaje da će se vlast truditi da program uređenje fasada i popločavanje trotoara skrati sa pet na dve do tri godine.

Bojan Marčić, zamenik direktora Fonda za razvoj Leskovca koji sprovodi program obnove, kaže da su sa nekim skupštinama stanara brzo postigli dogovor o samofinansiranju, dok sa nekim ide teže. Vlasnici stanova se uglavnom pravdaju da nemaju novca.

- Od 11.000 penzije jedva plaćam komunalije, hleb i mleko. Ne pada mi na pamet da plaćam malanje fasade. Pola svog veka sam gledala ruglo, pa ću izdržati i ovo malo što mi je preostalo - kaže penzionerka Ljubica Marić. Drugi Leskovčani bi voleli da i njihove fasade budu obnovljene, ali nemaju novca.

- Preživljavamo od mojih 12.000 dinara i od povremenog supruginog šnajderluka. Hoću da platim, volim da stanujem u lepoj zgradi, ali nemam odakle - priča Miodrag Radulović, koji živi sa šestočlanom porodicom u dvosobnom stanu.

Kreče samo fasade prema ulici

Kako saznajemo, veći deo zgrada će biti renoviran samo sa tri strane, dostupne pogledu prolaznika sa ulice. Četvrta, dvorišna strana zgrada ostaće nedirnuta jer su stanari odbili da finansiraju i taj deo zbog nedostatka novca

Pošaljite/sačuvajte link ka ovom tekstu:

Jedan komentar na “Propale i najlepše zgrade”

  1. Lena says:

    Sta da kažem,strašno koliko vlasti u Leskovcu se smenjuju svake godine i niko ništa ne preuzima oko izgradnje Leskovca.Ja volim svoj grad,ali ko god je bio na vlasti niko nije ni prstom mrdnuo,a naravno svi obećavaju.Nemamo ni trg,ni normalne,a kamoli moderne semafore, autobuska se radi i radiće se godinama,grad je prljav,kako zbog samih građana koji ne vode računa tako i zbog gradske čistoće. Kada nam dođu gosti sa strane nema gde da se prošetaš sa njima,jer postoji samo jedna glavna ulica,ostale su zapuštene,neosvetljene,a i nema šta da se vidi niti da se sedne u nekom restoranu.Sve što je, to je na glavnoj ulici.Problem je u tome,ko god dođe na vlast,trebalo bi da zaista voli taj grad ,da bi se rezultat video i da stvarno Leskovac liči na grad,a ne na palanku.

Ostavi komentar