Senj je grad u Hrvatskoj, koji se nalazi u Ličko-senjskoj županiji. U njemu živi 8.132 stanovnika i poznat je po tvrđavi Nehaj.
Geografija
Najveća je urbana aglomeracija na hrvatskoj obali između Rijeke i Zadra. Područje grada obuhvaća morsku obalu u dužini od 76 km, a smješten je između mora, obronaka Kapele i Velebita, najveće planine u Hrvatskoj. Leži na 14° 54' 10" istočne dužine i 44° 59' 24" sjeverne geografske širine. Njegov položaj na istočnoj obali Jadrana pomorski ga povezuje s gradovima i zemljama Sredozemlja. Kopnenim vezama povezan je sa zaleđem preko planinskog prevoja Vratnik (700 m nad morem), na zapadu s Vinodolskom dolinom, Rijekom i njezinim zaleđem, te na jugu sa Zadrom, Splitom i Dalmacijom.
Istorija
Arheološki i istorijski podaci za ovo područje nisu brojni. To su uglavnom kameni ulomci ili ulomci nekoliko natpisa.
Prvo narodi koji su se doseli na ova područja spadali su u ilirsku grupu naroda, te da su oni i ujedno bili ti koji su i osnovali ovaj grad. Prvi ilirski narodi koji su se ovdje doselili bili su Japodi. Ovo je područje oduvijek bilo privlačno za život, pa su zato oko Senja i nastala mnogobrojna naselja koja se nazivaju gradine. Gradine su bile na brijegu, pa se lakše moglo pratiti kretanje neprijatelja i njihovo djelovanje. Zbog svog položaja bila je idealna polazišna tačka za povezivanje mora s unutrašnjosti.
U 4. veku p. n. e. ovi japodski krajevi došli su pod vlast ilirskog plemena Liburna koji su naseljavali područje oko Zadra. Liburni kao vješti i neustrašivi pomorci bili su gospodari cijele istočne obale Jadrana, pa uključuju ovaj prostor u Liburniju koja je obuhvaćala prostor od rijeke Raše, pa sve do rijeke Krke. Liburni su potiskivali Japode uz obalni koridor Velebita i tada se počinju širiti prema sjeveru, tako da su ubrzo ovladali cijelim područjem Kvarnerskog zaliva.
Liburni su na ovim prostorima dobro živjeli zahvaljujući povoljnim klimatskim uvjetima, obilju šume i vode, a sam gradinski smještaj štitio ih je od raznih napadača i sa kopna i sa mora.
Pod liburnskom vlasti naselja na ovom području ujedinjuje se u jedno naselje koje dobiva naziv Senia. To je ime ilirskog porijekla koje je kasnije ušlo u latinski jezik. Napad Japoda i Histra na novoosnovanu rimsku koloniju Akvileju u sjevernoj Italiji dovodi do rata između Ilira i Rimljana. Oko 129. p. n. e. Iliri su poraženi, pa su stoga morali plaćati Rimu danak.
Rimljani iz kolonije Akvileje duboko preko Senie, Gacke i Like prodrli u ilirsko područje, s Senia postaje polazišna tačka u vojnim pohodima Oktavijana Avgusta u njegovim vojnim pohodima protiv buntovnih Japoda u zaleđu Senie, tj. u Gackoj i Lici. U tim pohodima Japodi su teško poraženi, tako da je na njihovom prostoru konačno uspostavljana rimska vlast.
U Seniji i drugim središtima autohtonih ilirskih zajednica započinje snažan proces romanizacije u svim segmentima života. Romanizaciju predvodi domaća aristokratija. Rimljani su znali nagraditi lojalne liburnske zajednice, pa su su pojedine zajednice dobile niz povlastica. Iliri se postepeno romaniziraju, mijenjaju svoj stil života, sele se na more te napuštaju svoja ranija uspostavljena gradinska naselja. Zajedno sa asimiliranim Ilirima Rimljani-Italici počinju izgrađivati nova naselja koja postaju središta romanizacije te političkog, gospodarskog i duhovnog života na ovim prostorima.
