Sveti Stefan je naselje nedaleko od Budve. Sveti Stefan je danas povezan sa kopnom uskim zemljouzom. Ovo ostrvo predstavlja najluksuznije ljetovalište u Crnoj Gori i jedno od najluksuznijih letovališta na Jadranskom moru. Prema popisu iz 2003. bilo je 411 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 421 stanovnika).
Sveti Stefan je neobično i jedinstveno mjesto ne samo na Budvanskoj rivijeri vec i na cijelom Mediteranu. Stoji na grebenu kamenitog ostrva čiji se krovovi crvene poput rubina. Ostrvo je povezano sa kopnom uz pomoć kamenite prevlake dajući mu izgled poluostrva. Sami nastanak Sv. Stefana je jedinstven.
Prema sjecanju stanovništva to se dogodilo u XV stoljecu. Velika turska flota je plovila Jadranskim morem u namjeri da orobi i pohara bogate primorske gradove, narocito one u Boki. Jednoga dana, usled vrlo loseg vremena, ta flota je uplovila u obalu plaže Jaz, u dno Grbaljskog polja, blizu Kotora. Ostavljena je straža na galijama, koje su bile usidrene ili uzemljene na pijesku, dok se ostatak turske vojske uputio ka Kotoru, preko Grbaljskog polja u namjeri da ga napadne i devastira sa zemlje. Kada su za to čuli Paštrovići, brzo su skupili svoju vojsku i prečicom krenuli za Kotor u namjeri da napadnu Tursku vojsku i pomognu Kotoranima u odbrani svoga grada. Nakon pobjede, u povratku kućama, Paštrovići su napali Turske galije na plaži Jaz. Uz božju pomoć su uspjeli ubiti ostatak turske posade i odvesti galije do Drobnog pijeska-plaži i uvali gdje su inace sidrili svoje ribarske čamce i brodove da iskrcaju ratni plijen. Paštrovići su odlucili ne samo da podjele bogati ratni plijen vec da sagrade tvrđavu na kamenitom ostrvu blizu obale i to 12 kuca, po jednu za svako pleme. Paštrovići su tu sagradili i crkvu Sv. Stefan i odlučili da on bude zaštitnik i grada i Paštroviće. Utvrđenje je sagrađeno ne samo da služi kao odbrana od Turaka, pirata i drugih neprijatelja vec i kao azil i skloničte: azil za žene, djecu i stare ljude tokom napada neprijatelja i skloniste za hranu i bakaluk: kukuruz, ulje, vino, meso, med i drugo. Potopili su čitave turske galije tako da im više nije bilo ni traga.
Ova priča ima svoju potvrdu u pisanim dokumentima gdje se Sv. Stefan prvi put pominje(1442) kao vojno utvrđenje. Takođe se pominje da je tvrđava sagrađena ranije i da je dobila ime po crkvi Sv. Stefan koja je u isto vrijeme bila sagrađena.
U starim spisima Sv. Stefan je poznat pod imenom “mjesto od pravde“ - srediste grada i plemena Paštrovića. Ime potiče otuda što je sud pod imenom ”Bankada“ zasijedao u njemu 400 godina: obicno na Pjaci - prostoru ispred gradske kapije. Sud je na tom mjestu zasijedao i rjesavao nesporazume sve do 1929.
Tvrđava Sv. Stefan je doživjela veliki razvoj u prvoj polovini XIX vijeka kada je brojala 100 kuća, tri crkve i 400 žitelja na svom malom prostoru ograničenom morem i talasima. Nije bilo mjesta za vise.
Na početku XX vijeka naglo je izgubio svoju ekonomsku moć i politički značaj. Žitelji su ga napustili. Najbolji ljudi su otišli u rat a najveći dio je emigrirao za Ameriku. 1912 godine je bilo 150 žitelja a 1954 samo 20.
1954 godine grupa pametnih arhitekata i umjetnika je započela adaptaciju istrošenih kuca i uz pomoc komunisticke vlasti, iselila preostalih 20 žitelja na kopno, i vec pocetkom 1957 godine pretvorila tvrdjavu u jedinstveni grad - hotel, najatraktivniji i najluksuzniji hotelski kompleks na Mediteranu, namjenjen turizmu visoke kategorije. Adaptacija je tako ekspertno urađena da su kuce spolja zadržale svoju autentičnost a njihova unutrasnjost dekorisana i pretvorena u luksuzne apartmane.
Preostalih 20 žitelja koji su iseljeni s ostrva su osnivači danasnjeg modernog naselja na kopnu, takodje zvanom Sveti Stefan.
Hotelski kompleks je dobio i bazen, restoran i tri terase sa predivnim pogledom na more.
Sveti Stefan je danas velicanstven. Satkan od luksuza, udobnosti i predivnih plaža, pruža neku vrstu posebne autonomije, samostalnosti, inspiracije i intime, koju većina poznatih hotela nema.
