Kuća u Vojvodini, kao kupatilo u Beogradu: Za stan u glavnom gradu, možete kupiti celu zgradu na jugu

U Beograd se godišnje doseli, zvanično, oko 15.000 ljudi iz unutrašnjosti, a još tri puta toliko stigne i "ilegališe" u prestonici. Naravno da im je svima potreban krov nad glavom. Zanemarljiv je broj onih koji se odsele iz glavnog grada u neko drugo mesto u Srbiji.

Podstanarski život je na margini pravog života, a težnja za kupovinom stana u glavnom gradu Srbije je najčešće, i veoma, limitiran "sitnicom" da bez više desetina hiljada evra ne može da se pazari kakva-takva "gajba".

Priznaće svako da nije isto kupiti stan za 20.000 ili takav isti za 100.000 evra samo zbog lokacije. Gle računice, prva suma je tek učešće u kreditu za ovu drugu sumu. Računica kaže da u Srbiji gotovo 100.000 ljudi bankama otplaćuje nemale rate stambenih kredita. Jedan poveći grad kao Kragujevac.

U Velikom Gradištu, nadomak Srebrnog jezera, stokvadratna kuća sa dvorištem može da se pazari i za 20.000 evra. U Subotici, najsevernijem gradu Srbije i bliskom gradu Evropskoj uniji, stan od 50 kvadrata, komforan, prodaje se po zavidnoj ceni od 25.000 evra. Na Paliću, ekskluzivnom letovalištu, s jezerom u ponudi, ali i sa desetinama kulturnih manifestacija godišnje, trosobna kuća sa okućnicom može d se kupi za 30.000 evra.

Širom ravne Vojvodine za celo imanje sa komfornom kućom, pomoćnim prostorijama, pa čak i sa zatečenim nameštajem, ko izvadi 5.000 evra - njegovo je!

Mnogo južnije, u Knjaževcu, Surdulici , Pirotu - slično. Za 10.000 evra lepe kuće, planske. Kvadratni metri u ovakvim mestima nisu mnogo bitni, a veličina se meri brojem prostorija. U Niškoj Banji, kuća višesobna, sa sobama za izdavanje, može da se kupi, sa sobama za izdavanje, može da se kupi za 40.000 evra. U Vučju, nekada "srpskom Mančesteru", za 15.000 evra može da se kupi kuća sa voćnjakom, sa svim dovoljna za život višečlane porodice. Na pola sata vožnje od Terazija, oko Barajeva i ostalih sela, celo komfornog doma vredi kao kvadratura kupatila u epicentru prestonice.

I tako redom. Za novac kojim u Beogradu može da se kupi tesna garsonjera ili jednosoban stan u periferijskim naseljima u unutrašnjosti, dobija se višestruko korisnog stambenog prostora. Tačno je da Beograd kao veliki magnet, nudi više šansi za posao, za provod i zabavu. Ali i mala mesta, gradovi, gradići i varošice imaju svoju aromu, fantaziju i privlačnost.

Došli sa svih strana, osvojili Beograd došljaci, a nama se zatro trag: Ovako je poslednji pravi Beograđanin jadikovao što nestaje prestonica kakvu zna

Iz svega priloženog, možete bilo gde drugde u Srbiji da kupite stan za 20.000 evra, logika i matematika kažu da 20 sledećih godina ne morate da odvajate i do 400 evra za ratu koliko bi vam trebalo u Beogradu za takav stambeni poduhvat. Tih 400 evra je skoro kao prosečna plata pa iako je možda teže doći do posla u Subotici ili Knjaževcu, barem svakog prvog ste osobođeni straha kako da sakupite sredstva za ratu tog meseca.

Sociolozi tvrde da se kvalitet života u prestonici razlikuje od onog u dubokoj provinciji, ali je i to pitanje ličnog stava i promišljenosti.

Cinici više nisu ubedljivi kad nas ubeđuju da je jedino čist vazduh konkretna prednost "nedođije". Espreso kafa u Prokuplju je upola jeftinija nego na Ceraku ili u Mirijevu, konjske trke su posećenije u Šapcu nego na Carevoj ćupriji, a "Roštiljijada", "Gitarijada", "Slaninijada" ne postoje u prestonici.

Jagodina ima svoj muzej voštanih figura, Beograd će tek da ga pravi, u Vranju nema metroa, isto kao što ga nema u Beogradu, bar zasad. U Pirotu ne idu tramvajem na posao jer nema ni tramvaja, a ni posla. šale se šereti. "Bir fest" će uskoro imati svaka palanka, ne kao dokaz da je u pivu istina, već da je takva zabava konfekcijskog tipa. A i ovi što odlaze iz Srbije, ne idu baš svi u London, Njujork i Berlin, nego najčešće u neke selendre.

U Zapadnoj Evropi, našem uzoru za sve, skuplji su stanovi i kuće van gradskih centara nego od onih u centru. Idila mirnog života je odavno na ceni, buka i stres su snizilil cenu u velikim gradovima. A ni o reliaciji urbano-ruralno. Zato, staviti na tas garsonjeru u Beogradu i kuću sa okućnicom u unutrašnjosti kao alternativu, dilema je koju svako ponaosob mora da reši. Uz sve ide i dilema, ko je zadovoljniji, onaj ko napravi veliki uspeh u maloj sredini ili onaj ko postigne mali uspeh u velikoj.

Pošaljite/sačuvajte link ka ovom tekstu:

Ostavi komentar